prosecta
prōsecta, ae, f., v. proseco fin.
prōsecta, ōrum, n., s. prō-seco.
prōsecta, (16) ōrum, n. (s.-ent. exta ), entrailles [coupées] de la victime : Ov. M. 12, 152 ; F. 6, 163 ; Stat. Th. 5, 641.
Prosecta
See ablegmina.