About
Menu

praecipitatio

praecĭpĭtātĭo, ōnis, f. [praecipito],
  • a falling headlong, headlong hurry, inconsiderate haste (post-Aug.), Vitr. 5, 12; Sen. Ira, 1, 12, 6; Ap. Mund. p. 61, 20; Vulg. Psa. 51, 6.

Saved

Recent